Što Vas motivira?

Motivacija je pokretač, životna sila i pretpostavka bilo kakve akcije i interakcije, počevši od jutarnjeg dizanja iz kreveta, preživljavanja, ostvarivanja odnosa, napretka, itd. Dok smo za svakodnevne radnje motivirani osnovnim životnim (fiziološkim) potrebama, potrebom za sigurnošću i poštovanjem, za neke potrebe „višeg reda“ kao što je samoaktualizacija potrebna je i viša razina motivacije. Optimisti su u pravilu motiviranije osobe po prirodi, a pesimisti manje. Budući da je motivacija srž uspjeha, moglo bi se reći da optimističnije osobe imaju veće šanse za uspjeh u odnosu na pesimiste u podjednakim okolnostima. Isto tako, kao što je motivacija relevantan faktor uspjeha, uspjeh je relevantan za održivost motivacije.

Kako ostati motiviran i optimističan?

Biti optimističan ne znači da ste cijepljeni protiv anksioznosti, depresije, melankolije, demotivacije, svega onog što bi rekli da je dijametralno suprotno karakteristikama optimista. To samo znači da u krizama vjerujete, težite i nadate se boljem što je prvi korak u procesu promjene na bolje.

Sebe optimistično svrstavam u optimiste koji povremeno zaglibe u pesimizam (i cinizam) kada mi svijet izgubi boje i presuši životni elan. Tražila sam rješenja kako se istrgnuti iz takvih situacija. U tom procesu otkrila sam da male pobjede mogu biti jedan način da ostanem motivirana u životu. Kao i tijelo, motivacija i uspješnost se mogu trenirati – zadavanjem dnevnih ciljeva i ostvarivanjem istih, kako u treningu tako i svakodnevnom životu.

Jedna od većih motivacija predstavlja mi ispunjavanje trening ciljeva i probijanje granica u kardio treningu, osjećaj fizičkog napretka koji se reflektira i na psihičko i emotivno stanje. To me motivira više od rezultata u drugom obliku treninga jer sam nekad bila jako loša i, iskreno, mrzila sam trčanje. Početni treninzi bili su obuzeti razmišljanjima o odustajanju, planiranju i prolongiranju odustajanja, osluškivanju vlastitog tijela koliko mogu odnosno ne mogu, što me sve boli, te uza sve to, što mogu učiniti da mi mehanika trčanja ne bude sramotno loša. Zapravo mi je bilo toliko teško da ne znam na koji način bi uopće izvukla dodatni napor da popravljam tehniku trčanja. Inače, tehniciranje se radi u uvjetima komfora, a ne nelagode i napora kada dominiraju automatizirani obrasci kretanja.

Zanimljiva stvar koja mi je nedavno pala na pamet tijekom trčanja i iznimno me razveselila je spoznaja da umjesto o odustajanju razmišljam o idejama. Da bi ljudi bili inspirirani i kreativni, treba im biti ugodno. Dakle, ono što sam nekad mrzila preraslo je u zonu komfora u kojoj postajem kreativna. Taj dan sam i odlučila napisati ovaj blog.

Mali izazovi i ostvarivi ciljevi koji ne iziskuju visoku razinu motivacije dobar su početak koji Vam može pomoći da se disciplinirate i ostvarite pretpostavke za zahtjevnije i kompleksnije zadatke odnosno veće uspjehe. Kada okusite plodove svog rada (a radu prethodi motivacija), osim osobne satisfakcije bit će te motivirani za nove i veće uspjehe.