Kad čujem novogodišnje odluke ili „Počinjem od…“, u glavi mi se vrti film “Piši propalo”

Nedavno mi je terapeut skrenio pozornost na zapravo isti obrazac koji imam, ali u nekom drugom okviru. Svoj posao iznimno volim, ali postoje neki dijelovi koje moram „odrađivati“, a nisu dio onoga strogo kineziološkog ili liderskog, već „menadžerskog“ dijela posla – logistika, financije, izvještaji, odnosno sve ono za što moram sjesti na stolicu, upaliti kompjuter, a u glavi imati sasvim neki drugi – dosadan – program. I što radim? Odgađam! Imam obrazac odgađanja onog što ne volim raditi, no budući da odraditi se mora, obično si zadam da to moram napraviti u periodu od tad do tad, pa opet čekam zadnji trenutak u tom zadanom rasponu.

Možda se pitaš što je pogrešno u tome, budući da ipak odradim?

Premda u trenutku nakon odrađivanja zadatka osjećam olakšanje i zadovoljstvo, sve ono vrijeme do tog posljednjeg trenutka osjećala sam pritisak i nezadovoljstvo jer to moram učiniti. Čisto kad vremenski usporedimo koliko je trajala frustracija u odnosu na zadovoljstvo, ovo prvo definitivno pobjeđuje. To je upravo razlog zašto godinama hranim osjećaj frustracije i odbojnosti prema nečemu što u startu nisam voljela, i nikako da prigrlim taj dio posla kao što sam primjerice prigrlila trčanje kao oblik aktivnosti koji sam nekad mrzila. Možda bi ga još uvijek mrzila da nas korona nije odmakla od dvorana i to mi je bilo jedino rješenje da ostanem aktivna, pa je u to vrijeme čak i trčanje bila bolja alternativa od sjedenja.

E sad… koliko to ima veze s vježbanjem?

Odgađanjem istoga radiš ama baš istu stvar. Možda tebi vježbanje nije toliko mrsko koliko su meni financije, ali očito nije na listi prioriteta, što znači da će odgađanje i dalje stvarati frustraciju ako imaš potrebu biti odgovorna prema svom tijelu i zdravlju. Rješenje bi bilo isto kao u mom slučaju. Prestani odgađati i odradi to prvo. Po mogućnosti odmah danas – bar se prošeći i, recimo, istegni. Ponovi to za dan-dva.

Ne osjećaš pritisak da vježbaš?

Pritisak fitness industrije postao je velik i vjerujem da je to rijetko. Ipak, smatram da je određeni pritisak bolji od zablude da ti tjelesna aktivnost u vidu treninga ne treba. Šokira me što u današnje doba uopće postoje ljudi koji nisu svjesni te potrebe, jer dovoljno je samo da se osvrnemo oko sebe i stvari su kristalno jasne. Kao nacija, trebamo biti i mršaviji i aktivniji općenito, jer izostavljanje toga je kao da ti svaki dan smrdi iz usta.

3 koraka kako započeti

1. Odaberi vrstu tjelovježbe koja ti je najmanje mrska ili stresna!
   Tvoj prvi manji cilj treba biti stvoriti rutinu, naviku, a to će ti biti lakše ako si pragmatična. Biraš ono što ti je „najlakše“ i najdostupnije. Ukoliko nemaš preferencije, fokusiraj se na program koji ti je najdostupniji s obzirom na tvoj životni stil, mjesto rada i življenja te svakodnevne obaveze. Kad stvoriš rutinu, razmišljaš kako možeš dalje unaprijediti svoj trening da brže i efikasnije ideš prema cilju, ako u vidu imaš neku transformaciju.
   Ne traži savršeno rješenje – odaberi ono koje možeš započeti odmah.
2. Nađi mjesto najbliže poslu ili kući koje nudi taj program!
   Znam da je katkad atomska fizika uskladiti mjesto, vrijeme i program koji ti odgovara, ali dobra vijest je da novi centri i studiji za vježbanje niču kao gljive poslije kiše, tako da sam sigurna da ćeš i ti naći mjesto za sebe ako se informiraš. Ako si iz Splita i okolice, tu ti i ja mogu pomoći.
   Javi se, pitaj, informiraj se – prvi korak je kontakt.
3. Kreni od utorka!
   Zašto utorak? U mojoj praksi, ponedjeljkom raspored gori, sve je nekako zgusnuto, te započinjanje nečeg novog ponedjeljkom ne smatram optimalnim izborom. Mnogo bolji izbor smatram utorak. Osim toga, ako započinješ s novom navikom, bolje je krenuti 2x tjedno, a većina takvih programa odvija se utorkom i četvrtkom.
   Odaberi prvi termin, upiši ga u kalendar i pojavi se.

Naravno, svaki dan je dobar dan za početak – samo kreni.
Kreni prema sebi.
Vjerujem u tebe.