Klijentica koja se bavi trail trčanjem i ima problema s prohodnošću dišnih puteva, kako zbog devijacije septuma, tako i zbog polipa u nosu, jednog mi je dana došla sva vesela i zadovoljna jer je pronašla rješenje koje joj omogućuje korištenje nosa pri disanju.

Naravno, meni su se odmah „upalile lampice“ – možda bi to moglo biti rješenje i za nekolicinu drugih klijenata koji se bore s istim simptomima. Odlučila sam isprobati i vidjeti kako to zapravo funkcionira. Flaster sam testirala u tri situacije – tijekom treninga koji aktivno vodim (uz znojenje i niži intenzitet), pri spavanju te na treningu trčanja gdje nastojim disati isključivo na nos.

Flaster se lijepi otprilike na sredinu nosa i konstruiran je tako da mehanički širi nosnice. Doista, kad sam ga stavila, osjetila sam veću slobodu pri udisaju na nos – kao da sam „prodisala“, iako nisam imala osjećaj ranije restrikcije.

Naglasila bih da osobno nemam veće probleme s disanjem, premda mi je prilikom snimanja čeljusti koje je zahvatilo i nosnu šupljinu, utvrđena devijacija septuma na jednoj strani. Tada mi je stručnjakinja dentalne medicine napomenula kako gotovo svaka druga osoba danas ima neku vrstu devijacije septuma. Koliko je taj podatak točan, neću ulaziti, ali vjerujem da svatko tko čita ovaj tekst ima barem povremeno poteškoće s disanjem.

Vraćam se na svoje iskustvo – tijekom treninga osjećaj je bio vrlo dobar. Odgovarala mi je bolja prohodnost kroz vanjski dio nosne šupljine, a flaster se pokazao čvrstim, otpornim na znojenje i brisanje nosa.
Spavanje s flasterom, s druge strane, nije mi osobno odgovaralo. Preciznije, tijekom spavanja nije smetao, ali sam se nakon buđenja osjećala kao da imam pritisak u glavi, koji je možda bio isprovociran samim flasterom. Moguće je da bi se ta nelagoda smanjila ponovljenim korištenjem.

Uzorak flastera podijelila sam i s klijentom koji, po mojoj procjeni, ima najizraženiji problem s disanjem među svima koji su mi prijavili slične poteškoće. Njegova devijacija unutarnjih dišnih puteva zahtijeva operaciju, a pri tjelesnoj aktivnosti disanje mu je izrazito čujno, s vrlo ograničenim korištenjem nosa. Iskreno sam se nadala da bi mu flaster mogao barem djelomično pomoći, no logika mi je nalagala da mehaničko širenje nosnica ne može značajno poboljšati disanje kada je uzrok dublje u nosnoj strukturi. Bila sam u pravu – flaster, koji prvenstveno širi nosnice, imao je tek neznatan učinak na  njegovu kvalitetu disanja.

Zaključci koje sam donijela na temelju ovog malog „case studyja“:

• Mehaničko proširivanje nosnica olakšava prolazak zraka kroz vanjski dio nosa, ali ne mijenja unutarnje strukture niti prohodnost dubljih dišnih puteva.
• Flaster može pomoći osobama koje imaju ograničenja u nosnicama (npr. polipe, kao što je slučaj moje klijentice).
• Ne pomaže kod ozbiljnijih anatomskih promjena u nosu i dišnim putevima.
• Može olakšati disanje kroz nos tijekom spavanja, no nakon jednokratnog korištenja moguće je osjetiti pritisak ili glavobolju – potrebno je više ponavljanja za objektivniji zaključak.
• Model Axys, koji sam testirala, pokazao se čvrstim i izdržljivim; dobro podnosi znojenje i brisanje nosa te mi je olakšao disanje kroz nos tijekom trčanja.
• Pakiranje od 30 flastera, koje na akciji košta oko 17,60 eura (redovna cijena 21,99 eura), po mom je mišljenju prilično skupo i ne bih ga kontinuirano kupovala. Ipak, naručila sam jedno pakiranje „za svaki slučaj“ – kada mi se smanji prohodnos dišnih puteva što se zna događati zimi.
• Flasteri nemaju toliku vrijednost za mene osobno, ali su ipak jeftiniji od modela dostupnih u ljekarnama (oko 10 eura za 10 komada), koji se često promoviraju i kao flasteri protiv hrkanja.
• Siguran „nuspojavni“ učinak nošenja flastera jest privlačenje znatiželjnih pogleda, a ponekad i – lagano osuđivanje okoline.