Trendovi poželjnog izgleda mijenjaju se s vremena na vrijeme i u skladu s tim žene mijenjaju i svoje estetske preferencije. Neupitno, mijenja se i fitnes industrija, a katkad i fitnes industrija mijenja percepciju populacije o određenom izgledu. Primjerice, popularizacija funkcionalnih programa snage i Crossfit-a dovelo je do toga da se „snažan“ izgled žene i mišićava tijela manje stigmatiziraju kao muškobanjasta konstitucija ili atribut homoseksualnosti. Dok se nekad više cijenio manekenski izgled bez oblina, danas to nije toliko „in“, i ne samo to, „mršavice“ se nerijetko kritiziraju od strane konzervativnije okoline kao primjer osobne nesigurnosti, pothranjenosti, stresa. Obline su ušle na mala vrata počevši sa grudima, a nakon toga je došlo vrijeme gđice. stražnjice i punijih bedara. Sudeći po društvenim mrežama, rekla bi da je danas popularno imati veliku stražnjicu, uzak struk, bogato poprsje i „filere“ u ustima. Također, mnogo bolje se tolerira debljina i pretilost, čak se i veliča, u usporedbi sa mršavijim izgledom.

Što je bolje?

Prije nego li odgovorim, istaknula bi kako je riječ o jednom načinu gledanja na ovo pitanje. Tekst nije kritika jednog izgleda, a promoviranje drugog jer pojam ljepote je relativna dimenzija koja ovisi o promatraču. Ekstremi kao što su debljina/pretilost i pothranjenost su medicinska stanja što opet nije tema ovog bloga.

Odgovor ću pojednostavniti pišući s aspekta ekonomičnosti potrošnje energije i materijala.

Pa krenimo od primjera. Trenutno vozim  Smart-a koji ima mali rezervoar od 30L, duplo manji od većih auta. Nekad sam vozila Peugeot-a, iste snage motora i performansi, s rezervoarom od cca 45L. U Smart-u mi rezervoar traje mjesec i po do dva, dok bi Peugeot-ov rezervoar uz istu količinu vožnje jedva izdržao jedan mjesec. Znači, manji auto manje troši energije, ali i košta manje novca!

Pitate se kakve to veze ima s ljudima?  Pa i mi smo biološki strojevi koji troše energiju i imaju zamor materijala. Ako usporedimo dvije osobe različitih konstitucija i težina, ali istih sposobnosti i životnih navika, kao i kod auta, veće osobe će imati veću potrošnju energije u mirovanju i radu u odnosu na osobu manje tjelesne mase. Osoba koja troši manje energije smatra se učinkovitijim organizmom (strojem). Dakle, s aspekta ekonomičnosti potrošnje energije, bolje je biti manje tjelesne mase uz pretpostavku da je osoba zdrava i na dnevnoj razini unosi dostatnu količinu svih potrebnih nutrijenata.

Povećanje potrošnje je opravdano ako je rezultat nadogradnje našeg „vozila“ što nam omogućava bolje performanse. Ako govorimo u kontekstu ljudskog tijela, treningom povećavamo mišićnu jakost i izgrađujemo (nadograđujemo) tijelo što s jedne strane povećava dnevnu potrošnju energije, ali s druge strane osigurava učinkovitije i ekonomičnije kretanje gdje opet štedimo energiju i možda važnije, prolongiramo amortizaciju organizma.

Za kraj preporučujem da svoje “vozilo“ redovito održavate i ne držite parkirano u garaži, jer tako se i nova “vozila” brzo pokvare. Treningom se možete nadograditi i unaprijediti performanse te za razliku od strojeva vi se možete mijenjati iz „fiće“ u „porchea“ ili iz „porchea“ u „traktor“.