Zastanete li ikad i promislite o sebi? Koliko puta dnevno/tjedno/mjesečno zastanete da bi punim plućima udahnuli svježi zrak i promotrili gdje se nalazite i što ili tko Vas okružuje? Jeste li se ikad pokušali isključiti iz stvarnosti? Postavljate li si ciljeve koji su usmjereni prema vama, samo vama i vašoj dobrobiti i užitku? Osjećate li krivnju zbog pomisli da sebi priuštite neki užitak, uza sve prebitne ljude oko sebe?

Volim rutinu i volim raditi, volim biti opterećena do trenutka kada to ne volim i čaša se preljeva. Tada težim opuštanju što mi nije baš lako, kao da sam na konstantnom „speedu“. Stvarnost i nije daleko od toga. Zapravo mi je jako teško usporiti, zastati i opustiti se u svakom smislu te riječi. Primjerice, na godišnjim odmorima i putovanjima već nakon par dana osjećam nemir jer „ljenčarim“, a s druge strane mi se ne da ništa raditi i vraćati rutini. Izgubim se. Slično mi je i doma kada imam previše slobodnog vremena.

Koliko Vas ima sličan problem??

Prije nekoliko godina, prvi put sam osjetila da sam „izgorila“, gubitak motivacije i beskrajnu malodušnost prema svemu. Pretvarala sam se da je dobro kad nije bilo. Fitilij za gluposti mi je bio jako kratak. Manje sam bila simpatična, utjecalo mi je na svaki aspekt života. U trenutku kada sam shvatila da je problem u meni, možda i drugima, ali da druge ne mogu mijenjati, počela sam razmišljati što mogu promijeniti na sebi da povratim životni entuzijazam i poskakujem u hodu.

Otkrila sam da me i male promjene rutine s vremenom na vrijeme iznimno zadovoljavaju. Primjerice, posljednjih godina radim na tome da imam hobi. To je sportsko penjanje, a često isprobavam i neke nove aktivnosti, učim nove vještine. Nemjerljiv je užitak kada uspješno popenjem zahtjevan smjer ili savladam nešto novo. Uživam u procesu i kad padam.

Novije, ova pandemijska kriza me potakla (možda i prisilila) na neke nove rutine. Uspostavila sam rutinu boravka na suncu u bilo kojem obliku, bilo da ležim na plaži, trčim ko luda ili šećem. Brojna istraživanja su potvrdila blagodati boravka na suncu na imunitet i psihofizičko zdravlje. Znala sam to i prije korone. Međutim, svejedno nisam imala redovitu praksu boravka na suncu (osim ljeti).

Korisno je i kada uspijem poslušati vlastiti savjet. Mislim da sam odličan savjetodavac drugima, ali sama i nisam uvijek najbolji primjer. Tromost, lijenost, umor, sto razloga zašto. Čudna smo mi bića!

Evo nekoliko korisnih savjeta drugih ljudi koje nastojim primijeniti na vlastitom primjeru:

1. Ne budite prestrogi prema sebi. Dajte si katkad „peju“ ili „besu“, recite si BRAVO!

Danas sam skuhala ludilo ručak, dala sam si „high five“!!

(Tko je gledao seriju „How I met your mother“ biti će mu/joj poznat ovaj moment. Ako niste gledali ovu seriju, topla preporuka za isključit se i nabacit osmjeh)

2. Ne uspoređujte se s drugima.

Uvijek postoji netko tko je u nečemu bolji od nas, ali i gori, tako da uspoređivanje predstavlja besmisleno trošenje energije koje rezultira manifestacijom nezadovoljstva ili narcizma.

U svim područjima života, imam ljude kojima se divim zbog izvrsnosti. Katkad ih promatram kao superheroje. Neki ljudi isto to divljenje iskazuju prema meni, a s druge strane ne uvažavaju vlastite kvalitete i potencijale koje ja primjećujem. I sama upadam u istu zamku u težnji ka izvrsnosti. Nerijetko se frustriram ako nisam na razini standarda koji sam si postavila uspoređujući se sa stvarnim i nestvarnim likovima. Povremeno me frustriraju i druge osobe koje nisu na razini mojih očekivanja.

Ovdje je samo jedan problem – očekivanja, od sebe i od drugih! Kada se lišimo očekivanja i samo guramo naprijed, svaki ishod je nagrada. Nagrada = zadovoljstvo. Nešto kao kad pronađete 20kn na cesti. Tih 20kn vrijedi više od 100kn koje već imate, ako nemate, još i više. Osvještavanjem vlastitih kvaliteta i smanjivanjem očekivanja, meni osobno je omogućilo  da reduciram frustraciju na minimum. I ljudima sam draža!

3. Budite zahvalni na onome što jeste sa svim vrlinama i manama. To je ono što vas čini jedinstvenima.

Ovo je nešto što će te pročitati u svakoj knjizi samopomoći ili tekstu usmjerenom ka podizanju morala. Zatomljeni cinik u meni se ruga i smije ovakvim floskulama, dok „vječni optimista“ teži ka tom stanju blaženstva gdje prihvaćam svaki aspekt sebe. Zanimljivo je što ljudi, primjerice negativni perfekcionisti, ne prihvaćaju ni vlastite vrline. Zamislite apsurda! Ako se uhvatite u samokritici, pomaže da se prisjetite jednog trenutka kad ste se osjećali jako ponosni na sebe, na čije prisjećanje Vas obuzme toplina u srcu. Meni pomaže, tako da se nadam da će i Vas memorija poslužiti, jer uvjeravam Vas da je takvih trenutaka mnogo i da imate mnogo više razloga da hodate uz dignute glave nego li si pripisuje te. Dajte si 5 i nastavi dalje.