Sjedim na kavi i razmišljam o sljedećem tjednu, kako posložiti raspored trenera, koje treninge treba pripremiti. I usred tih misli, začujem razgovor za susjednim stolom. Nisam namjerno prisluškivala, no na maloj udaljenosti teško je ne čuti. Trigerirale su me rečenice: “funkcionalni trening”, “to nije za mene”, “meni je to preteško.”

I to govori, rekla bi, relativno mlada gospođa — u tridesetima, možda ranim četrdesetima. Osobno bih rekla da je to jedno od potentnijih životnih razdoblja za razvoj fitnesa, ili barem njegovo održavanje. No, razumijem je. I tu leži srž problema.

Pojam funkcionalnog treninga prostituiran je više puta nego… pa iskreno, ne mogu se ni sjetiti nekog fitnes pojma koji je toliko zloupotrebljavan i krivo interpretiran. A to ima posljedice — konkretne, stvarne posljedice u obliku osoba koje se isključe iz treninga koji bi im možda najviše odgovarao.

Zabluda broj 1: Funkcionalni trening = visoki intenzitet i kaos

U kolektivnoj predodžbi, funkcionalni trening se izjednačuje s treningom s velikim težinama, visokim intenzitetom i modalitetom gdje vježbači izlaze četveronoški iz dvorane. Najbliži popularni primjer tome je CrossFit. I nije da CrossFit nema svoje mjesto i svoju publiku — ima. No, CrossFit nije sinonim za funkcionalni trening, kao što ni Ferrari nije sinonim za automobil.

Upravo zbog te asocijacije, kada u nekom rasporedu pročitate “Funkcionalni trening”, mnogi automatski pretpostavljaju sve gore navedeno. A to se i prodaje — jer prosječna osoba još uvijek vjeruje da jedino trening koji te izbije iz cipela jest onaj koji te unapređuje.

Ista ta osoba vjeruje da je pilates istezanje za bakice. Onaj na lopti. A reformer? Pa, to je neka fensi svemirska sprava od koje ćeš izgraditi mišiće — ili barem tako zvuči kad ga netko tko ga nikad nije probao opisuje.

Zabluda broj 2: Ako te nije “ubilo”, nije bilo vrijedno

Ovo je možda najopasnija zabluda od svih.

Funkcionalno bi, u suštini, značilo da to što radiš — što god bilo — prije svega poboljšava tvoju funkciju, a ne da je narušava. Zvuči jednostavno, zar ne? I jest. Ali kultura “više je više” i “bez boli nema napretka” duboko je ukorijenjena, i teško je izaći iz te mentalne zamke.

Da, netko će reći: “Kad se adaptiraš i oporaviš, bit ćeš bolji.” I teoretski, to je točno. Ali istina je da se rijetki zapravo adaptiraju — jer prosječnom zaposlenom čovjeku sposobnost oporavka nije na zavidnoj razini. Stres, loš san, nepravilna prehrana, manjak vremena — sve to utječe na to koliko brzo i kvalitetno tijelo regenerira. Treninzi koji iziskuju predug oporavak, u takvim uvjetima, samo ruše funkciju. Umjesto da pomažu, oduzimaju.

Zabluda broj 3: Funkcionalni trening je samo za mlade i fit osobe

Vraćam se na onu gospođu s kave.

Funkcionalni trening u svom izvornom, ispravnom obliku nije namijenjen samo atletičarima i tridesetogodišnjacima koji već imaju razvijenu bazu snage. Upravo suprotno — on je namijenjen svima koji žele da njihovo tijelo funkcionira bolje u svakodnevnom životu. Odlazak u dućan i nošenje teških predmeta, igranje s djecom, sjedenje za stolom bez bolova u leđima, ulazak i izlazak iz automobila bez da zastenjite — to su funkcionalni pokreti. I to je ono što funkcionalni trening treba poboljšati.

Ako trening koji nosiš naziv “funkcionalni” ne poboljšava te stvari — onda, bez obzira na to koliko je instagramski atraktivan, nije funkcionalan. Jednostavno.

Što onda funkcionalni trening zapravo jest?

Funkcionalni trening je trening prilagođen osobi i njezinim potrebama. Idealno, to je trening koji se oslanja prije svega na višezglobne pokrete — čučnjeve, sklekove, različite potiske i mnoge druge — i koji gradi jakost, izdržljivost i kardiovaskularnu kondiciju. Može biti intenzivan, ali ne mora. Može uključivati utege, ali ne mora. Može podsjećati na CrossFit, ali najčešće ne treba.

Ako se vratimo na prvu rečenicu — koju ovim putem želim i posebno naglasiti — funkcionalni trening može biti i kineziterapijski program niskog intenziteta koji osobi pomaže da kroz pokret smanji neku tjelesnu disfunkciju ili bol. Funkcionalna vježba može biti čak i nožna ekstenzija na spravi, ako je toj osobi — kao što je to, primjerice, meni — izrazito korisna za vraćanje i održavanje jakosti kvadricepsa nakon operacije koljena.

Dakle, ključna riječ funkcionalnog treninga je individualizacija, a ne ubojitost. Sve ostalo je prodavanje magle i žrtvovanje zdravlja za kratkotrajne i trivijalne ciljeve.

Dobro posložen funkcionalni trening ostavlja te boljim nego što si bio kad si ušao — energetski, a ne ispražnjenim. Ako izlaziš iz svake treninge jedva živ, vrijedi se zapitati kome zapravo taj trening služi — tebi ili nečijoj ideji kako trening “treba” izgledati.

Zaključak je vrlo jednostavan

Ne daj da te jedna krivo upakirana etiketa odvrati od nečega što bi ti moglo promijeniti kvalitetu života. Funkcionalni trening nije za hrabre — on je za pametne.

A pametno je raditi ono što tijelu odgovara, u tempu koji dopušta napredak, s ciljem koji ima smisla upravo za tebe.

Ako si se ikad zapitala (ili zapitao) je li funkcionalni trening nešto za tebe — odgovor je jednostavan: dođi i provjeri sama. Jedan probni trening govori više od tisuću objašnjenja. Bez obveza, bez pritiska, bez potrebe da izađeš četveronoški.

 Prijavi se za probni trening i uvjeri se zašto funkcionalni trening nije ono što misliš da jest — nego možda točno ono što ti treba.