Koliko vas je reklo u sebi ili na glas „Samo da ova godina prođe!“ Ušli smo u 2021. Je li se što promijenilo?

Stvari se ne mijenjaju same od sebe koliko god puta zaželjeli. Možemo mijenjati samo sebe i stvarati nove prilike za sebe i svoje najbliže unatoč svim kataklizmičkim događanjima oko nas. Ne umanjujući važnost nedaća koje su nas zatekle ove godine, vjerujem da imamo razloga da budemo zahvalni, sretni i da se nadamo boljem.

Uvijek može gore, a i bolje!

Kada sagledam svoj život, sve uspone i padove, kao i svi, imala sam daleko kritičnije faze pa opet preživjeh. Ne žalim za neprilikama koje su me bacile na koljena pa ni sramotnim pogreškama za koje većina nikad neće znati. Sve je to škola! Jedino za čime žalim su propuštene prilike, a to je ujedno ono što sam u ovoj 2020. odlučila promijeniti – ne prepuštati se strahovima, voditi se razumom i biti hrabra da prihvaćam prilike i promjene kao i mogućnost loših ishoda od kojih svi svjesno ili podsvjesno bježimo.

Sveukupno, 2020. je za mene bila jako zanimljiva i pozitivna godina. Započela je poduzetničkim pothvatom – otvaranjem vlastite tvrtke, samozapošljavanjem i prihvaćanjem svih rizika koji dolaze s tim, potom divnim putovanjima u susjedne i daleke zemlje, učenjem novih vještina (bordanje, ples na svili), entuzijazmom zbog otvaranja novog radnog prostora sasvim drugačijeg izgleda i organizacije, iščekivanjem bratove prinove, i još brojne druge. Nažalost, jedno bajkovito putovanje na Island je neslavno propalo, nešto novca otišlo u vjetar, ali svo zlo u tome! Rodila se nećakinja, moje kumče koje je mom životu dalo neku novu dimenziju i svrhu. Neizmjerna sreća obitelji je kada dobije novog člana. To nisam razumjela do ove godine. Pokrenula sam svoju web stranicu i počela pisati blogove – nadam se korisne i trenerima i rekreativcima, posvetila sam se individualnom i polu-individualno radu kojem sam duži period težila, a u ovoj situaciji se pokazao punim pogotkom. Osmislila sam nove usluge i ostvarila nove suradnje.

Odmor od treninga je odmorio i moje tijelo koje se već neko vrijeme borilo sa problemima povezanim sa pretreniranošću. Počela sam trčati, što je velika promjena za mene budući da sam uvijek imala averziju prema tome. I ne samo to, postigla sam sve fitness ciljeve koje sam si postavila, pa i zavoljela trčanje. Uspjela sam izdržati jednodnevni post – 24h bez unosa hrane i kalorija. Tko poznaje moju ljubav prema hrani i jedenju, zna koliko je ovo teško odricanje za mene. Bolja organizacija vremena omogućila mi je da se vratim svojoj velikoj ljubavi – dvoranskom penjanju. Imam više slobodnog vremena posvetiti se aktivnostima i ljudima koje volim. Pročitala sam nekoliko knjiga, što i nije neki spektakl, ali je više od nule što je bila dosadašnja praksa, izuzevši materijale koje redovito čitam radi potrebe posla i usavršavanja u struci. Dobila sam nove ideje kako napredovati u poslu i napravila prve korake ka ostvarenju.

Put ispred mene je još uvijek dug i težak, ali napokon je dobio neko svjetlo te vidim gdje idem.