Iza kiše dolazi sunce
02/01/2021
Umjesto “planka”, treniraj trup (core)
24/01/2021
Sinonim za blagdane je gozba i druženje. Unatoč tome što smo ove godine preskočili brojne domjenke i druženja, moj, a vjerujem i Vaš blagdanski stol bio je ispunjen nesvakodnevnim jelima, kolačima u većim količinama i pokojom bocom vina. Častilo se. Iako se trudim držati tjelesnu masu pod kontrolom i ne izlaziti iz okvira koje smatram optimalnim za sebe, ne volim brojiti kalorije kada je fina hrana ispred mene. Uživam u hrani, ne kažnjavam se ako pojedem Nutellu na žlicu, komad-dva-tri torte ili 0.5 kg sira, a osoba sam koja uzima „repete“ kad je nešto fino, i to još od vrtića.
Kako onda uspijevam držati stvari pod kontrolom?
Za početak bi napomenula da mi je za uspostavljanje kontrole nad tjelesnom masom trebalo mnogo vremena. Oduvijek sam voljela jesti, mnogo trenirala i trošila se, ali to nije bilo dovoljno. Nisam „junk food“ osoba i više uživam u zdravoj hrani, zdjeli salate nego u sendviču ili pizzi. Burek (pita) sa sirom je iznimka. Ono što mi je nedostajalo je kontrola količine koju unosim odnosno kalorijski balans. Kontrola je došla s vremenom i valjda zrelošću. Istaknula bi da se danas energetski trošim manje, treniram raznovrsnije i možda najvažnije, pod manjim sam stresom.
Jeste li znali da stres može biti kočnica svih pozitivnih promjena koje želite u životu??
Da se vratim na ove blagdane i svu tu hranu koju sam unijela u sebe. Uživala sam u hrani, ali ne toliko u posljedicama: promjene na koži, 1-2 kg više ovisno o danu i jedan – rekao bi moj dobar prijatelj -„tektonski sloj“ viška na trbuhu. Ništa strašno. Ono što me zabrinjavalo je pojačana žudnja za određenom hranom koja me odvraćala od namjere da se vratim normalnim prehrambenim navikama. Iz mog iskustva, to je najveća prijetnja višednevnog čašćenja. Tijelo i mozak pamte ugodu koju doživljavamo repetitivnom konzumacijom onoga što volimo i logično žele još i više što se manifestira kroz psihološke i fiziološke reakcije na apstinenciju. Primjerice, kada kontinuirano jedem slatko navečer, onaj dan kad se odlučim preskočiti slatko dogodi se da na samu pomisao istog moje tijelo stvara dodatnu količinu sline budući da mozak ima isti input kao kad očekuje hranu (funkcija sline je probavljanje hrane). Ukratko, hrana stvara ovisnost. Problem je ako se prepustimo i dopustimo da nas ovisnost preuzme. Vrlo lako je izgubiti balans, posebno kada smo pod stresom.
U mom slučaju pozitivno je što sam prepoznala svoju ovisničku sklonost hrani i odlučila napraviti oštri rez. Prepustila sam se petodnevnoj dijeti. Cilj je bio izgubiti 1-2 kg viška, nakupljenu vodu i reducirati žudnju za hranom i kontinuiranim jedenje svega što vidim ispred sebe. Dijetu sam započela 1.siječnja 2021, bez ikakve posebne simbolike u tome. Računala sam da od tog dana prestaje čašćenje, a zgodno je bilo što su prva tri dana neradna. Očekivala sam početnu nervozu, promjene u raspoloženju i stres pa mi je odgovaralo da su prvi dani dijete neradni dani. Ne ulazeći u detalje, mogu samo reći da je dijeta bila nutritivno izrazito deficitarna i nešto što dugoročno nije zdravo provoditi kao ni primjereno za ljude s bilo kojim zdravstvenim tegobama.
Prvi dan je bio najteži zbog osjećaja gladi, drugi dan već manje, a od trećeg dana glad je reducirana na minimum. Nakon pet dana koliko dijeta traje tjelesna masa je reducirana 2.5-3 kg, osjećala sam se lakše, bolje i energičnije. Očekivano, unutar dva dana nakon dijete, vratila sam 1 kg što je bilo zadovoljavajuće jer sam ostala unutar svog optimuma. Ovo mi je bilo prvo iskustvo sa takvom dijetom koja je kalorijski težila manje od 1000 kcal dnevno. Svoju mentalnu čvrstoću sam prethodno testirala s 24 satnim postom, tako da sam znala sam da ću uspjeti. Dodatnu motivaciju da ne posustanem imala sam zahvaljujući informiranjem bliskih ljudi o svom pothvatu, tako da mi ego nije dopustio da popustim. Naime, težim ka dome da budem primjer svojoj obitelji i u poslu te živim ono što govorim.
