Već mjesec dana se mučim s pisanjem novog bloga. Zamislila sam i da snimim hrpu videa, edukativnih i manje edukativnih, ali nikako na zelenu granu s tim.

Ne nedostaje mi tema ni inspiracije, ali mi je nedostajalo mentalne snage i želje da koristim slobodno vrijeme za pretvaranje svega toga u pisanu riječ. Jednostavno je takvo vrijeme koje zahtijeva fokusiranje na svakodnevne operativne poslove i korištenje slobodnog vremena na odmor i oporavak. Takvi periodi su normalna stvar u životu i ne znači nužno depresija ili nešto loše, više kao izazov kojem treba pristupiti pametno. Rasipanje energije može završiti narušavanjem zdravlja, međuljudskih odnosa, kao i odnosa samih sa sobom.

U poslu se također susrećem s ljudima koji si previše toga natovare na leđa i sami si stvaraju pritisak da sve moraju odraditi što zamisle i zadovoljiti svoje kriterije koji su najčešće previsoki, ili bar viši od kriterija okoline. Nedostatak iste količine interesa, akcije i priznanja od strane ljudi koji nas okružuju neminovno rezultira frustracijom i nezadovoljstvom. I ja znam biti takva. Osobno, nastojim biti osviještena i prepoznati takve situacije i ne forsirati ništa. Tada si ponavljam važnu lekciju koju sam u pravom trenutku dobila:

„Nikada ne možemo sve obaviti. Tako da se treba opustiti i uživati u ovim danima!“