Kad sam razmišljala o pokretanju bloga da bi obogatila sadržaj osobne web stranice, bila sam u dilemi da li uopće započinjati takvu priču. Moj profesionalni rad proteklih godina u velikoj mjeri se bazirao na edukaciji, uglavnom budućih trenera/ica i možda bi bilo logično da sam isto nastavila i putem bloga bazirajući se na višestruko obrađenim temama, navodno i ne tako loše. Međutim, osvrnuvši se na postojeći sadržaj na društvenim mrežama, zaključila sam da takvog sadržaja već ima mnogo i da su pojedine kolege odradile sjajan posao po tom pitanju.

Što je prevagnulo da ipak uđem u avanturu pisanja bloga?!

Posljednjih godina primijetila sam neke uznemirujuće pojave u svom užem i širem krugu. Mnogo ljudi umire iznenadno, prerano i nepotrebno, mnogo mladih obolijeva od nedefiniranih bolesti, djeca su pretila, devijacije lokomotornog sustava su postale pravilo, gotovo da ne poznajem obitelj koja u užem krugu nema onkološkog bolesnika/cu, itd. Dodatno, shvatila sam da će posljedice korone biti mnogo gore od simptoma same bolesti i mnogo dugoročnije od trajanja pandemije. Možda se čudite kakve ja imam veze s ovim budući da se spomenuto tiče medicine, a ja sam kineziolog – trenerica, kao da je riječ o paralelnim svemirima. E pa nije! Preventivna medicine bavi se unaprjeđenjem zdravlja i prevencijom bolesti, a to je suštinski ono i čime se bavi fitnes.

Želim djelovati, a ne promatrati. Moj primarni cilj je osvještavanje i motivacija ljudi da se bave tjelesnom aktivnošću/tjelovježbom. Najučinkovitija metoda je vlastiti primjer. Želim da moja obitelj, počevši od najmlađih, bude zdrava i ima kulturu zdravlja. Na isti način vjerujem da svaka odrasla osoba može biti primjer svojoj djeci kao i odraslima u bliskom kontaktu. Nažalost, s bliskim ljudima je najteže. Nepoznanici nas katkad više doživljavaju (vjerojatno i mi njih) nego vlastita obitelj. Ako se odlučite nekog svog uvjeriti koliko je važno da se kreće i trenira, pripremite se za potencijalni neuspjeh, ali ne dopustite da vas obeshrabri. Sama sam isti doživjela više puta. Upornost je presudna na svakom putu. Kad se sve zbroji i oduzme, optimistično vjerujem da sam u plusu po pitanju motivacije ljudi da redovito i ispravno vježbaju.

Bolest i tjelovježba

Da vam netko kaže kako će te za tjedan dana doživjeti srčani ili moždani udar (za oboje je velik rizik) i potencijalno umrijeti, što bi promijenili u svom životu?

Činjenica je, statistički gledano, ako vam manjka tjelesne aktivnosti uz ostale rizične faktore (neadekvatna prehrana, pušenje, alkohol, prekomjerna tjelesna masa) postoji velika vjerojatnost da će se to vama ili nekome vama bliskome to dogoditi. Kako god gledaš, velika je šansa da će vas prije ili posli obilježiti nepotrebna trauma u životu. Je li to uistinu potrebno? NE! Druga je činjenica da je navedeno u značajnoj mjeri preventabilno.

Prema podacima preuzetim sa službene web stranice Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, u 2016. godini od ukupnog broja umrlih,  45% uzroka se odnosilo na kardiovaskularne bolesti (bolesti srca i krvožilnog sustava). Citiram: „Povoljna je činjenica da se većina srčano žilnih bolesti može spriječiti izbjegavanjem čimbenika rizika, poput pušenja, nepravilne prehrane i nedovoljne tjelesne aktivnosti, čak do 80% prijevremenih smrti“.

Još su alarmantniji podaci Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) koja navodi da je svaka četvrta osoba u svijetu neaktivna. Zanimljivo i tragično je da bi se na godišnjoj razini moglo spriječiti do 5 milijuna smrtnih slučajeva da je globalno stanovništvo aktivnije. Dalje, osobe koje su tjelesno neaktivne imaju 20-30% veću vjerojatnost od smrti u usporedbi s osobama koje su dovoljno aktivne, a više od 80% svjetske adolescentske populacije je nedovoljno aktivno.

Zanimljivi su mi i podaci koje je nedavno podijelio eminentni stručnjak i znanstvenik, prof. Goran Markovića (klikni na ime za biografiju). U nastavku citiram dio objave preuzete s Facebook stranice profesora:

_________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________

„…u uglednom časopisu „British Journal of Sports Medicine“ objavljeno retrospektivno istraživanje, provedeno na 48.440 odraslih osoba (prosječna dob: 47 godina) koje su tijekom 2020. godine oboljele od COVID-19 bolesti, a za koje je zabilježena razina tjelesne aktivnosti unatrag 2 godine. Rezultati su pokazali da, u odnosu na tjelesno neaktivne osobe (<10 min umjerene tjelesne aktivnosti tjedno), osobe koje su tjelesno aktivne (>150 minuta umjerene tjelesne aktivnosti tjedno) unatrag 2 godine imaju:

– 2,3 x manji rizik hospitalizacije

– 1,7 x manji rizik liječenja na jedinici intenzivne njege

– 2,5 x manji rizik smrtnosti.“

Naglašavam da su navedeni rezultati dobiveni NAKON isključivanja utjecaja dobi, spola, rase, brojnih kroničnih nezaraznih bolesti, debljine i pušenja.

Ovi rezultati predstavljaju robustan dokaz kako tjelesna neaktivnost predstavlja značajan PROMJENJIVI čimbenik rizika ozbiljnih komplikacija COVID-19 bolesti kod odraslih osoba. Ta poruka je posebno važna jer ukazuje na važnost (a) promocije redovite tjelesne aktivnosti i (b) uklanjanja barijera za postizanje preporučene razine tjelesne aktivnosti za vrijeme borbe s pandemijom COVID-19.

DODATAK

Tjelesna neaktivnost je u ovom istraživanju bila veći čimbenik rizika zdravstvene ugroze COVID-19 bolešću od svih do sada navođenih rizičnih čimbenika poput, pušenja, pretilosti, dijabetesa, hipertenzije, kardiovaskularnih oboljenja i karcinoma.“

_________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________

Ovaj blog bi mogao ići u nedogled da nastavim dijeliti podatke koji upućuju na vrlo jednostavnu stvar, i oprostite ako ću biti pregruba: ako ne vježbate, češće će te obolijevati, lošije će te se osjećati, nekvalitetnije živjeti, više će vas boljeti, više će te novca trošiti na doktore, lijekove, terapije i ranije će te umrijeti. A ako vas nije briga za sebe, razmislite bar kako će to utjecati na vaše najbliže. Stoga, bez obzira u kojem dijelu tjedna, mjeseca, godine ovo čitate, koliko vremena i novca imate, pokreni se ODMAH i SAD! Zdravlje je neprocjenjivo, kretanje besplatno i tko želi, nađe način u skladu sa svojim vremenskim i financijskim mogućnostima te osobnim preferencijama.

Ako mislite da nemate vremena za tjelesnu aktivnost, sjetite se da svakim danom kojim odgađate, iako mislite da štedite vrijeme, zapravo ga gubite jer skraćujete svoj vijek. Ako mislite da nemate novca za trening, razmislite koliko trošite na stvari i navike koje vam ugrožavaju zdravlje: cigarete, alkohol, nezdrava prerađena hrana, suvišna hrana, višak kofeina, itd. U konačnici, treninzi su svojevrsno ulaganje ili štednja jer će te u budućnosti manje trošiti na sanaciju posljedica narušenog zdravlja.

Također, jedite šarenije, ne stresirajte se oko trivijalnih stvari, budite tolerantni, okružite se pozitivnim ljudima, činite što vas veseli i širite ljubav.

Za kraj, istaknula bi kako sam neizmjerno zahvalna mojoj gospođi majci što je od malena brata i mene usmjeravala na sport i nije dopuštala da odustajem kad mi se prohtjelo, tati što nas je bezbroj puta vozio na treninge i natjecanja, te oboma na uloženom vremenu i novcu u naše tjelesne aktivnosti – zdravlje. Ta pozitivna navika i stečena disciplina je danas nešto neprocjenjivo, ono što oboje njegujemo uza sve poslovne i obiteljske obveze, i onda kad nam se baš neda, a vjerujte mi, takvih je dana više nego pretpostavljate.

Izvori

1. Službena stranica Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo
2. Facebook stranica prof.Gorana Markovića
3. Službena stranica Svjetske zdravstvene organizacije (WHO)