Nadam se da ovo nećete shvatiti kao pretencioznu izjavu fitnes ovisnice kojoj se život okreće oko treninga pa svima drži misu! Od kada radim ovaj posao vođenja i podučavanja u sportu i rekreaciji, iskreno, ne poznajem osobu koju je vježbanje unesrećilo! (Iz ove izjave izostavljam sportaše koji su malo ozbiljnije u sportu, što znači da su povremeno izloženi ozljeđivanju, „nadljudskom“ psihičkom i fizičkom naporu što ih katkad ne čini najsretnijim osobama na svijetu).

Pišući ovu izjavu, pokušala sam se prisjetiti jednog “nesretnika” ili “nesretnice”, ali ne ide! Ne tvrdim da je to univerzalna istina, ali ili je moje pamćenje veoma kompromitirano ili je takvih ljudi malo.  Unatoč toj, možemo se složiti činjenici, i dalje je mnogo quittera kao i ovih kojima je trening neizostavan dio života.

Postavlja se pitanje, zašto nas trening usrećuje?? Je li u pitanju čvrsta guza, veliki bicepsi, optimizam da ćemo izgledati onako kako smo zamislili, „izbacivanje negativne energije“, ili nešto treće? Možda. Ono što mogu potvrditi na osnovu znanstvenih studija, satisfakcija koja dolazi nakon treninga zasniva se na fiziološkom odgovoru organizma odnosno kemijskim procesima koji se događaju u našem mozgu! Estetski rezultati i postignuta kondicija su svakako sretne posljedice koje doprinose stupnju sreće!

„Tjelesna aktivnost, osim pozitivnog učinka na tjelesno zdravlje, ima važnu ulogu u poboljšanju psihičkog zdravlja. Danas se tjelovježba kao terapijsko sredstvo primjenjuje u velikom broju psihičkih poremećaja. Učinkovita je pri anksioznim poremećajima, depresiji, borbi protiv stresa, u liječenju psihotičnih poremećaja, demencije i dr. Osim izravnog učinka na neurotransmitorske sustave, endorfine i hormone, tjelovježbom se podižu samopoštovanje i samopouzdanje, poboljšavaju kognitivne funkcije i socijalizacija bolesnika. Prema preporukama Svjetske zdravstvene organizacije, potrebno je provoditi svakodnevnu tjelesnu aktivnost u trajanju od najmanje pola sata ili barem tri puta na tjedan u trajanju od jednog sata.“ (V.Grošić, I.Filipčić, 2019)

Pametnom dosta!

Nadodala bi da ipak postoji određena vrsta vježbača za koje ne mogu tvrditi da tjelovježba ne usrećuje jer na neki način zadovoljava njihove potrebe, ali istom se bave prvenstveno s ciljem kompenzacije (malo ružnije rečeno „kažnjavanja“) za hranu koju su konzumirali ili iz straha da se ne udebljaju. U ovom slučaju krivo bi bilo reći da ove osobe tjelovježba unesrećuje, ali riječ je o osobama koje u suštini nisu sretne odnosno imaju iskrivljenu percepciju sebe i vlastitog tijela. Takvim osobama „briga o tijelu“ je  opsesija i životni prioritet, iako nikad nisu u potpunosti zadovoljni rezultatima koliko god vježbali ili „malo“ jeli. Prepoznati će te ih po tome jer najčešće ističu svoju „ljubav“ (čitaj opsesiju) vježbanjem i prehranom, koliko su vježbali i što su jeli, pa nerijetko idu i na živce ljudima koje okružuju ili pak ostavljaju dojam da su isprazni. Ako sam nešto naučila u ove 32 godine života, onda je to da ne treba ljude osuđivati, već ih pokušati razumjeti i ako je moguće, pomoći. Kako, na koji način, to pitanje ostavljam psiholozima!

TJELOVJEŽBA NAS ČINI BOLJIM PARTNEROM/ICOM, RODITELJEM, KOLEGOM/ICOM, PRIJATELJEM/ICOM, OSOBOM

„Tjelesno vježbanje omogućuje razvoj pozitivnih društvenih i moralnih osobina kao što su: timski rad, solidarnost, pravednost, odlučnost, smjelost, prisebnost, upornost, ustrajnost, discipliniranost, odgovornost, iskrenost, skromnost, optimizam, poštenje, kulturno ponašanje, patriotizam i dr. Sve te osobine itekako su poželjne u suvremenom načinu života, pri svladavanju svakodnevnih poslovnih i životnih zapreka te snalaženju u velikom broju novih i stresnih situacija. Povećanjem snage, izdržljivosti (općenito unaprjeđenjem kondicije) ili smanjenjem tjelesne težine (ili drugih tjelesnih nedostataka poput lošeg držanja i dr.) pojedinac dobiva bolje mišljenje o samome sebi, što povećava percepciju vlastitih mogućnosti i sposobnosti, a samim time dolazi do rasta samopouzdanja te dodatne motivacije za nastavak tjelesnog vježbanja koje će mu omogućiti postizanje viših ciljeva. Znanstvenici pretpostavljaju da je zadovoljstvo životom povezano s fizičkom aktivnošću putem osjećaja samoefikasnosti i fizičkog samopouzdanja.“ (V.Grošić, I.Filipčić, 2019)

U razvijenijim zemljama europe i svijeta, osobe koje u svom CV-u imaju navedeno bavljenje nekom fizičkom aktivnošću, lakše dobivaju posao i više se cijene kao radnici. Vlade i poslodavci stimuliraju bavljenje tjelovježbom jer su svjesni da osobe koje brinu o sebi, bolji su radnici, discipliniraniji, motiviraniji, optimističniji, itd., što je win win situacija za cijelo društvo. Učinkovitiji rad, manje opterećenje zdravstvenog sustava, viši stupanj sreće i samopouzdanje razvija kreativnost, kreativnost stvara ideje, a ideje su danas najcjenjenija nematerijalna imovina i kvaliteta koju pojedinac može imati. Ideja je početak svake promjene, inovacije, napretka pojedinca i društva.

Tako da ljudi, vježbajte, mijenjajte se i budite bolje osobe!

IZVORI:
V.Grošić, I.Filipčić, Tjelesna aktivnost u poboljšanju psihičkog zdravlja, Psihijatrijska bolnica “Sveti Ivan”, Zagreb 2019. Dostupno na: https://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=330720