Interesantno mi je, malo smješno, ali nadasve simpatično što je svaka žena s kojom počinjem raditi uvjerena da su samo njoj ruke slabe. Na spomen skleka redovito dobijem komentar „ajme meni“ ili nešto slično, a kad spomenem zgib gledaju me jesam li poludjela. Nadam se da se nitko neće osjećati posebno prozvan ili uvrijeđen jer to u pravilu čujem na prvom ili drugom treningu sa svakom pripadnicom ženskog spola, i ne osuđujem.

Želim razbiti mit da je bilo koji pojedinac ili pojedinka slab/a zato što je tako majka priroda predodredila. Slabost je izbor i posljedica ne treniranja ili izostavljanja određenih vježbi. U usporedbi s muškarcima, žene jesu deficitarne po pitanju jakosti mišića i sama fizionomija tijela je ograničavajući faktor kod određenih vježbi, međutim uz kontinuirani i progresivni trening možemo relativno brzo doći do regularnog skleka, i to ne jednog, već i više. Možda ne osjećate potrebu ili svrhu u tome, ali sklek je osnovna vježba jakosti gornjeg dijela tijela te smatram da je velika greška izbjegavati ovu vježbu bez obzira na spol. Isto vrijedi za bilo koju drugu vježbu jakosti. Kao što s jedne strane žene rado izbjegavaju rad na gornjem dijelu tijela, isto tako muškarci nerijetko izbjegavaju „ženske“ vježbe kao što su istezanja kao da će biti prokleti menstruacijom ako odrade nešto što ne uključuje željezo.

Unatoč razlikama u spolovima koje ne treba zanemarivati, trening se ne bi trebao diskriminirati po spolu već prema cilju. Ne postoji nešto što se zove muški ili ženski trening, muške ili ženske vježbe. Postoje samo treninzi, metode i vježbe koje određeni spol preferira.

Koje su česte greške u treningu, pročitaj na jednom od mojih prethodnih blogova.